Česta pitanja

Kategorija: Česta pitanja
Objavljeno: Nedjelja, 22 Listopad 2017
Napisao/la Administrator
1. Koja su prava u sustavu socijalne skrbi?
2. Što su to socijalne usluge?
Socijalne usluge obuhvaćaju aktivnosti, mjere i programe namijenjene sprječavanju, prepoznavanju i rješavanju problema i poteškoća pojedinaca i obitelji te poboljšanju kvalitete njihovog života u zajednici.
 Socijalne usluge mogu se pružati tijekom duljeg razdoblja ili privremeno, ovisno o potrebama korisnika.
 Socijalne usluge organiziraju se kao usluge za djecu, mlade, obitelj i odrasle osobe, uz uvažavanje socijalnih veza i okruženja korisnika i obitelji.
Socijalne usluge Zakonom o socijalnoj skrbi su:
1. prva socijalna usluga (informiranje, prepoznavanje i početna procjena potreba)
2. savjetovanje i pomaganje
3. pomoć u kući
4. psihosocijalna podrška
5. rana intervencija
6. pomoć pri uključivanju u programe odgoja i redovitog obrazovanja (integracija)
7. boravak
8. smještaj
9. organizirano stanovanje.
3. Tko može zatražiti jednokratnu novčanu naknadu?
Jednokratna naknada priznaje se samcu ili kućanstvu koje zbog trenutačnim materijalnih teškoća nije u mogućnosti podmiriti osnovne životne potrebe nastale zbog rođenja ili školovanja djeteta, bolesti ili smrti člana obitelji, elementarne nepogode i sl. Jednokratna naknada može se priznati zbog nabave osnovnih predmeta u kućanstvu ili nabave nužne odjeće i obuće ako ne postoji mogućnost da se nabava nužnih predmeta u kućanstvu i odjeće osigura u suradnji s humanitarnim organizacijama. 
Jednokratna naknada se priznaje i korisniku prava na smještaj u udomiteljskoj obitelji koji je učenik osnovne ili srednje škole za kupnju obveznih školskih udžbenika, ako to pravo ne ostvaruje po drugoj osnovi.
Jednokratna naknada može se priznati i korisnicima privremenog smještaja u kriznim situacijama radi naknade troškova prijevoza u mjesto prebivališta, vlastitu ili udomiteljsku obitelj, dom socijalne skrbi, kod drugog pružatelja usluge odnosno drugu ustanovu.
Centar za socijalnu skrb može iznimno priznati jednokratnu naknadu korisnicima usluge smještaja, odnosno organiziranog stanovanja u slučaju ako potreba nije zadovoljena u okviru usluge smještaja ili organiziranog stanovanja.
Jednokratna naknada ne može iznositi više od 2.500,00 kn za samca, odnosno 3.500,00 kn za kućanstvo tijekom jedne kalendarske godine.
 
4. Što je izvansudska nagodba?
• Državni odvjetnik za mladež temeljem stručnog mišljenja i vlastite procjene može donijeti odluku o nepokretanju kaznenog postupka i uvjetovati maloljetniku/mlađem punoljetniku da prema vlastitim mogućnostima popravi ili nadoknadi štetu nanesenu kaznenim djelom
• Svoju odluku dostavlja Stručnoj službi za izvansudsku nagodbu koja se provodi
• Cilj izvansudske nagodbe je postizanje dogovora između oštećenih i maloljetnika/mlađeg punoljetnih uz prisutnost posrednika
• Nastoji se doći do rješenja prihvatljivog za obje strane
• U okviru ove posebne obveze maloljetnik/mlađi punoljetnik može popraviti i/ili nadoknaditi štetu nanesenu kaznenim djelom na slijedeći način: vlastitim radom, uplatom dogovorenog iznosa novca, činjenjem neke opće korisne radnje ili na neki drugi dogovoreni način
• Stručnjak prvo pojedinačno razgovara s oštećenikom i maloljetnikom/mlađim punoljetnikom, a potom slijedi zajednički razgovor
• U zajedničkom razgovoru sudionici mogu iznijeti sve što im se čini značajnim. Pri tome se najčešće dogovara o načinu nadoknade ili popravljana štete i međusobnim odnosima sudionika
• Ukoliko oštećenik i maloljetnik/mlađeg punoljetnika i oštećenika postignu dogovor, sastavlja se pismena izjava o pristanku maloljetnika/mlađeg punoljetnika i oštećenika  na izvansudsku nagodba
• Posrednik treba izvijestiti državnog odvjetnika o dogovoru i izvršenju nagodbe
• Ukoliko se dogovor izvrši prema pismenoj izjavi neće biti pokrenut kazneni postupak
• Ako se izvansudska nagodba ne ostvari, državni odvjetnik će pokrenuti kazneni postupak
5. Što je udomiteljstvo?
 
6. Tko i kada pokreće postupak lišenja poslovne sposobnosti?
Postupak radi lišenja poslovne sposobnosti može pokrenuti sud po službenoj dužnosti, centar za socijalnu skrb, bračni drug osobe prema kojoj se provodi postupak, njezini krvni srodnici u ravnoj lozi, a u pobočnoj lozi do drugog stupnja.
Svatko može obavijestiti centar za socijalnu skrb o potrebi pružanja zaštite osobama koje se zbog duševnih smetnji ili drugih razloga nisu sposobne brinuti o nekom od svojih prava, potreba ili interesa, ili koje ugrožavaju prave i interese drugih osoba o kojima su dužne skrbiti se. Centar za socijalnu skrb predložiti će sudu pokretanje postupka radi lišenja poslovne sposobnosti kad procijeni da bi zbog navedenih razloga osobu bilo potrebno lišiti poslovne sposobnosti.
Sud će u izvanparničnom postupku punoljetnu osobu koja se zbog duševnih smetnji ili drugih razloga nije sposobna brinuti o nekom od svojih prava, potreba ili interesa, ili koja ugrožava prave i interese drugih osoba o kojima je dužna skrbiti se, u tom dijelu lišiti poslovne sposobnosti. Radi zaštite pojedinih osobnih i imovinskih prava i interesa centar za socijalnu skrb imenovat će posebnog skrbnika osobi u odnosu na koju je podnesen prijedlog za lišenje poslovne sposobnosti, osim ako je ta osoba ovlastila punomoćnika. Prije donošenja rješenja o lišenju poslovne sposobnosti sud će pribaviti stručno mišljenje vještaka o zdravstvenom stanju osobe za koju je pokrenut postupak. Rješenjem o lišenju poslovne sposobnosti sud će odrediti radnje i poslove koje osoba nije sposobna samostalno poduzeti u odnosnu na osobno stanje te imovinu.
7. Što je to skrbništvo?
Skrbništvo je oblik zaštite djeteta bez roditeljske skrbi, osobe lišene poslovne sposobnosti i osobe koja nije iz drugih razloga u mogućnosti štititi svoja prava i interese. 
Štićenik je osoba pod skrbništvom.
Djetetu štićenika skrbništvom se nadomješta roditeljska skrb.
Punoljetnom štićeniku lišenom poslovne sposobnosti lišenom poslovne sposobnosti skrbništvom se osigurava zaštita onih prava i interesa koji su mu odlukom suda o lišenju poslovne sposobnosti ograničeni.
Skrbništvo prestaje smrću štićenika ili prestankom okolnosti zbog kojih je osoba pod skrbništvom.
Pod skrbništvo stavit će se dijete čiji su roditelji:
1.umrli, nestali, nepoznati ili su najmanje mjesec dana nepoznatog boravišta
2.lišeni prva na roditeljsku skrb
3.lišene poslovne sposobnosti u dijelu koji ih onemogućava u ostvarivanju roditeljske skrbi
4.maloljetni, a nisu stekli poslovnu sposobnost sklapanjem braka
5.odsutni ili spriječeni i nisu u mogućnosti brinuti o svojem djetetu, a ostvarivanje roditeljske skrbi nisu povjerili osobi koja ispunjava uvjete za skrbnika ili
6.dali pristanak za posvojenje djeteta.
Okolnosti stavljanja pod skrbništvo maloljetnog djeteta su činjenične ili pravne naravi i moraju biti ispunjene na strani oba roditelja.
Centar za socijalnu skrb donosi rješenje o stavljanju djeteta pod skrbništvo i imenuje mu skrbnika.
Centar za socijalnu skrb dužan je u roku od trideset dana od pravomoćnosti rješenja kojim se osoba lišava poslovne sposobnosti, donijeti rješenje o stavljanju osobe pod skrbništvo i imenovati joj skrbnika.
8. Tko imenuje skrbnika i tko može biti skrbnik?
Rješenjem centra za socijalnu skrb skrbnikom se imenuje osoba koja ima osobine i sposobnosti za obavljanje skrbništva i koja pristane biti skrbnikom te ako je to za dobrobit štićenika. Izbor osobe skrbnika delikatna je zadaća centra za socijalnu skrb. Dodatno je otegotna okolnosti što izabrana osoba mora dati pristanak da bude imenovana skrbnikom. Centar traži skrbnika prije svega između osoba bliskih štićeniku: srodnika, prijatelja, znanaca i sl. 
Novina je da osoba može prije postupka lišenja poslovne sposobnosti u obliku javnobilježničke isprave odrediti osobu ili više osoba za koju, odnosno koje bi htjela da se imenuje skrbnikom, odnosno skrbnicima, kao i osobe za koje bi htjela da se imenuje njihovima zamjenicima (anticipirana naredba).
Obiteljski propisi postavljaju minimum zahtjeva koji moraju biti ispunjeni da bi netko mogao biti imenovan skrbnikom, postavljenih u negativnim izričaju
Skrbnik ne može biti osoba koje je lišena prava na roditeljsku skrb, koja je lišena poslovne sposobnosti, čiji su interesi u suprotnosti s interesima štićenika, od koje se, s obzirom na njezino ponašanje i osobine te odnose sa štićenikom, ne može očekivati da će pravilno obavljati dužnosti skrbnika, s kojom je štićenik sklopio ugovor o doživotnom ili dosmrtnom uzdržavanju, s čijim je bračnim, odnosno izvanbračnim drugom štićenik sklopio ugovor o doživotnom ili dosmrtnom uzdržavanju.
9. Što je to uzdržavanje?
Uzdržavanje (alimentacija, lat. alere, hraniti) je obiteljskopravna ustanova koja se temelji na jednom od osnovnih načela obiteljskog prava – načelu uzajamnog pomaganja svih članova obitelji (načelo solidarnosti).
Ako potencijalni davatelj uzdržavanja nije spreman plaćati uzdržavanje ono se može ostvariti u sudskom postupku. Uzdržavanje je od interesa i za članove obitelji i za društvenu zajednicu. Član obitelji koji ne može ostvarivati prihode dostatne za uzdržavanje može tražiti uzdržavanje od drugih članova obitelji koji mu ga mogu pružiti. Istovremeno, ostvarenje uzdržavanja po propisima obiteljskog prava utječe na pravo na zajamčenu minimalnu naknadu po Zakonu o socijalnoj skrbi. To znači da se uspješnom primjenom obiteljsko pravne ustanove uzdržavanja rasterećuje državni proračun potrebe materijalnog potpomaganja osoba koje se eventualno korisnici socijalne skrbi.
Propisi koji se primjenjuju kao pravni izvor za ustanovu uzdržavanja u Republici Hrvatskog su Ustav Republike Hrvatske, međunarodni ugovori, Obiteljski zakon, Zakon o privremenom uzdržavanju, Zakon o parničnom postupku, Ovršni zakon, Zakon o općem upravnom postupku, Kazneni zakon te provedbeni popisi.
Uzdržavanje je zakonska obveza. Uzdržavanje je dužnost i pravo roditelja i djece, bračnih i izvanbračnih drugova, srodnika u ravnoj lozi te pastorka i maćehe i očuha, kad je to predviđeno odredbama Obiteljskog zakona.
10. Kada mogu ostvariti pravo na privremeno uzdržavanje?
Pravo na privremeno uzdržavanje djeteta određeno je odredbama Zakon o privremenom uzdržavanju (Nar. nov., 92/14). Pravo na privremeno uzdržavanje ima dijete ako roditelj koji ne stanuje s djetetom ne ispunjava svoju obvezu uzdržavanja na temelju ovršne isprave, u cijelosti ili djelomično, i ako se učini vjerojatnim da baka i djed po tom roditelju ne pridonose uzdržavanju najmanje u visini koja je Zakonom određena kao iznos privremenog uzdržavanja. Dijete ima pravo na privremeno uzdržavanje ako obveznik uzdržavanja ne ispunjava dulje od tri mjeseca neprekidno od dana pokretanja ovršnog postupka radi ostvarivanja uzdržavanja. Priznaje se od dana podnošenja zahtjeva odnosno od dana pokretanja postupak po službenoj dužnosti. Traje sve dok obveznik uzdržavanja ne počne izvršavati obvezu uzdržavanja najmanje u iznosu koji je Zakonom određen kao iznos privremenog uzdržavanja. Privremeno uzdržavanje određuje se u iznosu od 50 % zakonskog minimuma uzdržavanja. Postupak provodi centar za socijalnu skrb nadležan za dijete. Privremeno uzdržavanje isplaćuje centar u mjesečnim iznosima na prethodni mjesec putem banke na njegov račun ili račun roditelja s kojim dijete stanuje, odnosno druge osobe koja skrbi o djetetu. Republika Hrvatska ima pravo na povrat iznosa isplaćenog privremenog uzdržavanja od obveznika uzdržavanja.
11. Imam li pravo na žalbu ako nisam zadovoljan rješenjem Centra?
Sukladno čl. 18. st. 1., Ustava Republike Hrvatske „Jamči se pravo na žalbu protiv pojedinačnih pravnih akata donesenih u postupku prvog stupnja pred sudom ili drugim ovlaštenim tijelom“.
 
Pravo na žalbu je također osigurano i odredbama čl. 100A i 114. Zakona o socijalnoj skrbi („Narodne novine“ 157/13, 152/14, 99/15, 52/16) te čl. 101. i 105. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“ 47/09).
 
Protiv rješenja centra za socijalnu skrb nezadovoljna stranka ima pravo izjaviti žalbu. Žalba se izjavljuje u roku od 15 dana od dana dostave rješenja. Sukladno odredbama Zakona o socijalnoj skrbi žalba ne odgađa izvršenje rješenja. Uputa o pravnom lijeku je obvezatni sastavni dio svakog rješenja. Uputom se pobliže određeni uvjeti i način podnošenja žalbe.
 
Žalba se predaje Centru za socijalnu skrb Koprivnica, Trg Eugena Kumičića 2, 48000 Koprivnica, a ista se može podnijeti neposredno u pisanom obliku, poslati poštom, dostaviti u obliku elektroničke isprave izrađene sukladno Zakonu o elektroničkom potpisu (Nar. nov., 10/02 i 80/08) ili usmeno izjaviti na zapisnik. Ako centar utvrdi da je žalba dopuštena, pravodobna i izjavljena od ovlaštene osobe te da ne postoje uvjeti za zamjenu, Centar žalbu proslijeđuje na daljnje odlučivanje.Ministarstvu za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku, Trg Nevenke Topalušić, 10 000.
 
Stranka može izjaviti žalbu i kad rješenje nije doneseno u zakonom propisanom roku. Rok za donošenje rješenja o priznavanju prava u sustavi socijalne skrbi iznosi 15 dana ako nije potrebno provoditi posebni ispitni postupak odnosno 30 dana ako je potrebno provoditi posebni ispitni postupak, a računa se od dana podnošenja urednog zahtjeva ili pokretanja postupka po službenoj dužnosti
12. Kome i kako se može podnijeti pritužba na rad Centra?
Korisnik prava u sustavu socijalne skrbi koji nije zadovoljan pruženom uslugom ili postupkom osoba koje obavljaju djelatnost socijalne skrbi može podnijeti pritužbu ravnatelju centra za socijalnu skrb Koprivnica.

Pritužba se može podnijeti neposredno u pisanom obliku, poslati poštom, dostaviti u obliku elektroničke isprave izrađene sukladno Zakonu o elektroničkom potpisu (Nar. nov., 10/02 i 80/08) ili usmeno izjaviti na zapisnik.
U slučaju kad je pritužba podnesena usmeno na zapisnik svaki radnik je tome dužan bez odgode izvijestiti ravnatelja Centra.
Ravnatelj je dužan bez odgađanja postupiti po pritužbi i pisanim putem obavijestiti korisnika o poduzetim mjerama najkasnije o roku od petnaest dana od dana podnošenja pritužbe.
Ako korisnik nije zadovoljan poduzetim mjerama, može Ministarstvu za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku, Trg Nevenke Topalušić 1, 10 000 Zagreb, podnijeti pritužbu na rad Centra. Ako je pritužba osnovana, Ministarstvo će dati upute centru kako treba postupiti i odrediti rok u kojem je centar dužan dostaviti obavijest o poduzetim radnjama.
Isto tako, svaki korisnik centra ima pravo izraziti svoje mišljenje o radu Centra bez straha da će u daljnjem radu biti osujećena njegova prava ili da će on ili članovi njegove obitelji biti dovedeni u nepovoljni položaj tijekom ostvarivanja prava ili pružanja usluga. Radi navedenoga u prizemlju centra kod oglasne ploče nalazi se i sandučić povjerenja u koji možete dostaviti svoja mišljenja, primjedbe, prijedlog i sugestije.
 

 

 

 

Organizirano stanovanje

Kategorija: Česta pitanja
Objavljeno: Nedjelja, 22 Listopad 2017
Napisao/la Administrator

(1) Organizirano stanovanje je socijalna usluga kojom se jednoj ili više osoba tijekom 24 sata dnevno uz organiziranu stalnu ili povremenu pomoć stručne ili druge osobe, u stanu ili izvan stana, osiguravaju osnovne životne potrebe te socijalne, radne, kulturne, obrazovne, rekreacijske i druge potrebe.

(2) Organiziranim stanovanjem smatra se i stanovanje u zajednici stambenih jedinica koje se nalaze na istoj lokaciji.

(3) U jednoj stambenoj jedinici može stanovati najviše osam korisnika.

Boravak

Kategorija: Česta pitanja
Objavljeno: Nedjelja, 22 Listopad 2017
Napisao/la Administrator

(1) Boravak je socijalna usluga koja obuhvaća cjelodnevni i poludnevni boravak.

(2) Cjelodnevni boravak može trajati od šest do 10 sati, a poludnevni boravak od četiri do šest sati dnevno, u kojem vremenu se osigurava zadovoljavanje životnih potreba korisnika pružanjem usluga prehrane, održavanja osobne higijene, brige o zdravlju, čuvanja, odgoja, njege, radnih aktivnosti,psihosocijalne rehabilitacije, organiziranja slobodnog vremena, organiziranog prijevoza, ovisno o utvrđenim potrebama i izboru korisnika.

(3) Cjelodnevni i poludnevni boravak može se priznati jedan dan u tjednu, više dana u tjednu ili tijekom svih radnih dana u tjednu.

(4) Uslugu iz stavka 1. ovoga članka pružaju dom socijalne skrbi, centar za pružanje usluga u zajednici, drugi pružatelji usluga iz članka169. Zakona o socijalnoj skrbi  ili fizička osoba iz članka 172. stavka 1. Zakona o socijalnoj skrbi  koja pruža uslugu boravka kao profesionalnu djelatnost, pod uvjetima propisanim Zakonom o socijalnoj skrbi.

Smještaj

Kategorija: Česta pitanja
Objavljeno: Nedjelja, 22 Listopad 2017
Napisao/la Administrator

(1) Smještaj je socijalna usluga koja može obuhvatiti uslugu stanovanja, prehrane, njege, brige o zdravlju, socijalnog rada, psihosocijalne rehabilitacije, fizikalne terapije, radne terapije, radnih aktivnosti, aktivnog provođenja vremena, odgoja i obrazovanja, ovisno o utvrđenim potrebama i izboru korisnika.

(2) Smještaj iz stavka 1. ovoga članka može se priznati kao privremeni ili dugotrajni.

(3) Smještaj se može priznati tijekom svih dana u tjednu ili tijekom pet radnih dana.

(4) Uz usluge iz stavka 1. ovoga članka smještaj može obuhvatiti i pripremu korisnika za povratak u vlastitu obitelj, udomiteljsku obitelj ili za samostalan život te pripremu djeteta za posvojenje ili smještaju udomiteljsku obitelj.

(5) Uslugu smještaja pružaju dom socijalne skrbi, centar za pružanje usluga u zajednici, drugi pružatelji usluga iz članka 169. Zakona o socijalnoj skrbi ili fizička osoba iz članka 172. stavka 1. Zakona o socijalnoj skrbi  koja pruža uslugu smještaja, pod uvjetima propisanim Zakonom o socijalnoj skrbi.

Privremeni smještaj

(1) Privremeni smještaj priznaje se u kriznim situacijama,radi provođenja kraćih rehabilitacijskih programa, radi smještaja djece bez odgovarajuće roditeljske skrbi i u drugim slučajevima propisanim Zakonom o socijalnoj skrbi.

(2) Privremeni smještaj u kriznim situacijama i privremeni smještaj radi provođenja kraćih rehabilitacijskih programa ne mogu se pružati u obiteljskom domu.

Privremeni smještaj u kriznim situacijama

(1) Privremeni smještaj u kriznim situacijama priznaje se djetetu koje se zatekne bez nadzora roditelja ili u skitnji, odrasloj osobi koja se zatekne izvan mjesta prebivališta ili boravišta, odnosno nema prebivališta ili boravišta i nije u stanju brinuti se o sebi, beskućniku,trudnici ili roditelju s djetetom do godine dana života djeteta, djeci i odraslim osobama – žrtvama obiteljskog nasilja i žrtvama trgovanja ljudima,odraslim osobama kojima je ugrožen život, zdravlje i sigurnost uslijed bolesti,nemoći, ovisnosti ili socijalne isključenosti.

(2) Privremeni smještaj osoba iz stavka 1. ovoga članka može trajati dok se ne ostvari povratak u vlastitu ili udomiteljsku obitelj ili se smještaj ne osigura na drugi način, a najduže do šest mjeseci.

(3) Iznimno, privremeni smještaj iz stavka 1. ovoga članka može trajati do godinu dana:

– trudnici ili roditelju s djetetom do godine dana života djeteta, koji nema stan, odnosno nema osigurano stanovanje ili zbog poremećenih odnosa u obitelji ne može ostati s djetetom u obitelji

– djetetu i odrasloj osobi – žrtvama obiteljskog nasilja

– djetetu i odrasloj osobi – žrtvama trgovanja ljudima

– beskućniku.

(4) Radi sprječavanja, ublažavanja i otklanjanja uzroka socijalnog isključivanja beskućnika, pružatelj usluga privremenog smještaja,centar za socijalnu skrb i jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave obvezni su surađivati i zajednički planirati aktivnosti za osiguranje njegovog ponovnog uključivanja u život zajednice.

Privremeni smještaj radi provođenja kraćih rehabilitacijskih programa

(1) Privremeni smještaj priznaje se djetetu s teškoćama u razvoju i odrasloj osobi s invaliditetom, djetetu i mlađoj punoljetnoj osobi s problemima u ponašanju i osobi ovisnoj o alkoholu, drogi, kockanju i drugim oblicima ovisnosti, radi provođenja kraćih rehabilitacijskih programa koji obuhvaćaju usluge psihosocijalne rehabilitacije s ciljem usvajanja i razvoja socijalnih vještina.

(2) Privremeni smještaj može se priznati roditelju djeteta s teškoćama u razvoju koje je upućeno na kraći rehabilitacijski program, radi njegovog aktivnog sudjelovanja u provođenju psihosocijalnog programa, prema utvrđenoj procjeni i programu pružatelja usluga, ali najduže do 15 dana tijekom kalendarske godine.

(3) Privremeni smještaj može trajati dok traje potreba, a najduže do:

– godinu dana za dijete s teškoćama u razvoju ili osobu s invaliditetom

– tri godine za dijete i mlađu punoljetnu osobu s problemima u ponašanju i osobu ovisnu o alkoholu, drogi, kockanju i drugim oblicima ovisnosti.

Privremeni smještaj djece bez odgovarajuće roditeljske skrbi

(1) Djetetu, a posebno djetetu mlađem od sedam godina,centar za socijalnu skrb može priznati pravo na privremeni smještaj u dom socijalne skrbi, centar za pružanje usluga u zajednici ili kod drugog pružatelja usluga iz članka 169. Zakona o socijalnoj skrbi, samo u slučaju ako mu se u trenutku nastanka potrebe ne može osigurati smještaj u udomiteljskoj obitelji ili obiteljskom domu, dok traje potreba, a najdulje do šest mjeseci.

(2) U slučaju potrebe za pružanjem tretmanskih ili zdravstvenih usluga koje nisu dostupne udomitelju, privremeni smještaj djeteta u dom socijalne skrbi, centar za pružanje usluga u zajednici ili kod drugog pružatelja usluga iz članka 169. Zakona o socijalnoj skrbi može trajati dulje od roka iz stavka 1. ovoga članka, a najdulje godinu dana.

(3) Ako to interesi djeteta zahtijevaju, usluga privremenog smještaja priznaje se djetetu čiji roditelji zbog bolesti, neriješenog stambenog pitanja ili drugih životnih nedaća privremeno nisu u mogućnosti brinuti se o djetetu.

(4) Privremeni smještaj djeteta iz stavka 3. ovoga članka može trajati najdulje godinu dana.

Privremeni smještaj u drugim slučajevima

(1) Privremeni smještaj priznaje se djetetu i odrasloj osobi, radi korištenja odmora njegovog roditelja njegovatelja, odnosno njegovatelja,u ukupnom trajanju od najviše 30 dana tijekom jedne kalendarske godine ili zbog privremene nesposobnosti za pružanje njege zbog bolesti roditelja njegovatelja odnosno njegovatelja dok traje potreba, a najdulje 60 dana tijekom jedne kalendarske godine.

(2) Privremeni smještaj u udomiteljsku obitelj tijekom blagdana ili školskih praznika priznaje se djetetu i odrasloj osobi s invaliditetom smještenoj u dom socijalne skrbi, centar za pružanje usluga u zajednici ili kod drugog pružatelja usluga iz članka 169. Zakona o socijalnoj skrbi  radi stjecanja iskustva obiteljskog okruženja, pod uvjetima propisanim Zakonom o socijalnoj skrbi.

(3) Privremeni smještaj može se priznati djetetu i odrasloj osobi s invaliditetom radi postupne prilagodbe na dugotrajni smještaj izvan vlastite ili udomiteljske obitelji.

(4) Privremeni smještaj može se priznati djetetu i odrasloj osobi radi pripreme na izvan institucijsku skrb.

(5) Privremeni smještaj može se priznati djetetu s teškoćama u razvoju i odrasloj osobi s invaliditetom najdulje do 21. godine života radi školovanja po posebnom programu izvan mjesta prebivališta, ako se školovanje ne može osigurati u mjestu prebivališta.

(6) Privremeni smještaj iz stavaka 3. i 4. ovoga članka može trajati dok traje potreba, a najdulje šest mjeseci.

(7) Privremeni smještaj iz stavka 5. ovoga članka može trajati dok traje potreba za redovitim školovanjem.

Dugotrajni smještaj

(1) Dugotrajni smještaj priznaje se korisniku kojem je tijekom duljeg vremenskog razdoblja potrebno osigurati intenzivnu skrb i zadovoljavanje drugih životnih potreba.

(2) Djetetu bez roditelja, djetetu koje roditelji zanemaruju ili zlorabe svoje roditeljske dužnosti priznaje se dugotrajni smještaj u udomiteljskoj obitelji, obiteljskom domu ili organiziranom stanovanju.

(3) Dugotrajni smještaj priznaje se osobi s invaliditetom,tjelesnim, mentalnim, intelektualnim ili osjetilnim oštećenjem, sukladno dobi,vrsti i stupnju oštećenja kada nije moguće osigurati skrb u obitelji pružanjem odgovarajućih izvan institucijskih oblika skrbi.

(4) Dugotrajni smještaj priznaje se funkcionalno ovisnoj starijoj osobi i teško bolesnoj osobi kojoj je zbog trajnih promjena u zdravstvenom stanju prijeko potrebna stalna pomoć i njega druge osobe.

(5) Dugotrajni smještaj priznaje se osobi nesposobnoj za rad koja se nalazi u posebno teškim životnim prilikama koje se ne mogu otkloniti primjenom drugih prava iz socijalne skrbi ili na drugi način.

(6) Dugotrajni smještaj neće se priznati osobi koja ima sklopljen ugovor o doživotnom ili dosmrtnom uzdržavanju, kojoj pomoć i njegu mogu pružiti članovi obitelji ili se pomoć i njega može osigurati na drugi način.

Pomoć pri uključivanju u programe odgoja i redovitog obrazovanja (integracija)

Kategorija: Česta pitanja
Objavljeno: Nedjelja, 22 Listopad 2017
Napisao/la Administrator

(1) Pomoć pri uključivanju djeteta s teškoćama u razvoju ili mlađe punoljetne osobe s invaliditetom u programe redovitih predškolskih ili školskih ustanova (integracija) je socijalna usluga koja se pruža odgajateljima, učiteljima i nastavnicima u predškolskim i školskim ustanovama.

(2) Centar za socijalnu skrb priznaje uslugu iz stavka 1.ovoga članka nakon prethodno pribavljenog mišljenja predškolske ili školske ustanove i pružatelja usluge o trajanju i učestalosti pružanja usluge, a može se odrediti u trajanju do pet sati tjedno.

(3) Uslugu iz stavka 1. ovoga članka pružaju dom socijalne skrbi, centar za pružanje usluga u zajednici i drugi pružatelji usluga iz članka 169. Zakona o socijalnoj skrbi koji pružaju usluge djeci s teškoćama u razvoju i mlađim punoljetnim osobama s invaliditetom, pod uvjetima propisanim Zakonom o socijalnoj skrbi.